piše: prof. dr sci Reuf Karabeg, Poliklinika "Karabeg" Sarajevo - specijalista opće i plastično-rekonstruktivne hirurgije

Ožiljak povezuje ranu kao prirodni odgovor na bilo koju povredu koja je toliko snažna da prekine kontinuitet kože. Krajnji cilj mnogih povrijeđenih je «nevidljiv» ožiljak. Nije ga moguće ostvariti u praksi.

Mora se naglasiti da izgled ožiljka mnogo više ovisi o pacijentu nego hirurgu, ma koliko to neobično izgledalo. Rana zbrinuta pažljivo i korektno od strane hirurga može da se razvije konačno u hipertrofični ili keloidni ožiljak. Keloid u stvari predstavlja ožiljak koji raste van ivica izvorne povrede ili ožiljka. Za razliku od hipertrofičnoga koji predstavlja zadebljan, uzdignut ožiljak ali uvijek u granicama rane.

Zarastanje rana

Zarastanje rane i formiranje ožiljka prolazi kroz tri faze: eksudativna, proliferativna i faza sazrijevanja ožiljka. U toku proliferativne faze ožiljak izgleda crven i vro je čvrst i grub. U slučajevima «fine rane», ova faza je kratka a reakcija minimalna; u slučajevima kada postoji velika rana ili opekotina, ova faza može da se produži i dovede do formiranja gruboga ožiljka.

Faza sazrijevanja ožiljka karakteriše se sazrijevanjem fibroblasta; ožiljak postaje pljosnat i bijel a počinje da se javlja i retrakcija okolne kože. Hipertrofični i keloidni ožiljci imaju različit klinički tok i prognozu. Prenaglašeni proces sa posljedičnim zadebljanjem hipetrofičnoga ožiljka prestaje unutar nekoliko sedmica. U većini slučajeva javlja se izvjesni stepen sazrijevanja ožiljka koji se postepeno poboljšava. Sazrijevanje keloida i spontano poboljšanje u pogledu izgleda i čvrstine se događa rijetko.

Određene regije tijela su osobito sklone razvijanju hipetrofičnih i keloidnih ožiljaka, prvenstveno leđa, rame, regija grudne kosti i ušne školjke. Ne postoji klinički uniformni razlog za razvijanje keloida. Pigmentirane rase, crnci i Azijati, češće razvijaju keloide u odnosu na bijelce. Genetika igra važnu ulogu u nastajanju hipetrofičnih i keloidnih ožiljaka. Liječenje hipetrofičnih i keloidnih ožiljaka nije jednostavno. Ukoliko je ožiljak poslije 6 mjeseci još uvijek hipetrofičan, indikovana je hirurško odstranjenje i ponovno šivanje. Poboljšanje može da se očekuje kada god je izvorni ožiljak nastao prekomjernom proliferacijom fibroblasta kao što je slučaj kod otvorenih rana, opekotina i inficiranih rana. Suprotno, može se očekivati malo ili nikakvo poboljšanje kada se hipetrofični ožiljak razvija poslije nekomplikovanoga zarašćivanja obične hirurške incizije. Ukoliko je ožiljak nastao nakon infekcije hirurškoga reza, ekscizija (odstranjivanje) i šivanje rane daje vrlo dobar rezultat.

Dermoabrazija je hirurška metoda «brušenja» ožiljaka; primjenjuje se i kod tetovaža.

Liječenje opekotina

Pritisak može da pomogne omekšavanje potencijalnih hipetrofičnih ožiljaka. Primjenjuje se kod opekotina. Elastična odjeća i maska za lice obezbjeđuju kontiniurani pritisak i dovode do remodeliranja kolagenskih snopova. Pritisak treba primjenjivati što je moguće ranije, kontinuirano, 6-12 mjeseci. Liječenje izbora za keloide su injekcije triamcinolona –acetonida direktno u ožiljak, svakih 3-4 nedjelje, maksimalno 6 mjeseci.

Hirurško odstranjenje keloida obično dovodi do recidiva uz rijetke izuzetke. Stoga se hirurška terapija kombinuje sa direktnim ubrizgavanjem kortikosteroida (triamcinolon ) u ''novu ranu'' za vrijeme operacije i nastavi se postoperativno po prethodnoj šemi, što može dati znatno bolji rezultat. Radiaciona terapija je bez efekta. Različite kreme i laserska terapija mogu biti od određene pomoći. U novije vrijeme hit je silikonski gel sa dobrim rezulatima. U zaključku naglašavamo da su «lijepi» ožiljci najčešća posljedica, skoro pravilo, hirurških operacija.

Nastajanje hipetrofičnih ožiljaka i keloida nije moguće predvidjeti. Kada nastanu povjerenje u hirurga i saradnja pacijenta su od najveće važnosti za uljepšavanje istih.

Poliklinika "KARABEG" se nalazi u Sarajevu, Himze Polovine br. 39, telefoni: +387 33 556 556 / +387 33 556 555