piše: M. clin. psy Ilda Bukva, Poliklinika "Atrijum" Sarajevo 

Šta je trauma?

Trauma je kompleksna reakcija na stresna i životno ugrožavajuća iskustva koja značajno utječe na našu sposobnost suočavanja i može imati dugotrajne posljedice na naše mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje.

Trauma nije samo povijest koju pamtimo ili neugodan događaj koji možemo prepričati i zaboraviti. Trauma postaje sastavni dio nas, mijenjajući našu fiziologiju i psihologiju. Kad doživimo traumu, naše tijelo pokreće urođene mehanizme preživljavanja, poput borbe, bijega ili zamrzavanja. Ovi automatski odgovori nisu rezultat racionalnog razmišljanja, već su primarni odgovori našeg nervnog sistema u nastojanju da preživi ozbiljnu prijetnju. Trauma potiče različite strategije koje pojedinci koriste kako bi se nosili s njom, uključujući i manje adaptive mehanizme suočavanja poput upotrebe supstanci kao sredstvo za ublažavanje boli i anksioznosti.

Kako prepoznati traumu?

Trebamo obratiti pažnju na simptome poput flashbackova, noćnih mora, povećane anksioznosti, emocionalnih neregularnosti i hroničnog bola. Ovo su znakovi tijela koji traže pomoć, indikatori da se trauma i dalje odvija unutar nas.

Ako imate sumnje da se suočavate s traumom, preporučljivo je potražiti stručnu podršku za mentalno zdravlje. Možete se konsultovati sa psihologom, psihoterapeutom, psihijatrom ili savjetnikom za mentalno zdravlje.

Na koji način trauma ostaje u tijelu?

Trauma ostavlja dugotrajne posljedice koje se javljaju čak i nakon samog događaja, potičući aktivaciju primitivnih mehanizama preživljavanja u mozgu, koji se često nazivaju “reptilski mozak”. Taj dio mozga nastavlja slati signale upozorenja, što može narušiti osjećaj sigurnosti i otežati angažman, učenje te izgradnju zdravih odnosa.

Tijekom traumatskog događaja, aktivira se naš fiziološki odgovor na stres, što uključuje otpuštanje hormona stresa kao što su kortizol i adrenalin. Ovo pojačano uzbuđenje je prirodna reakcija tijela, namijenjena pripremi organizma za odbranu od prijetnje. Međutim, dugotrajna ili ozbiljna traumatska iskustva s vremenom mogu poremetiti ovaj stresni odgovor sistema, što rezultira fiziološkim promjenama u tijelu. To uključuje i promjene u moždanim strukturama poput amigdale i hipokampusa, koje igraju ključnu ulogu u obradi emocija i formiranju sjećanja. Mozak postaje hiperbuden, stalno tražeći potencijalne znakove prijetnje, dok konsolidacija sjećanja postaje fragmentirana, rezultirajući flashbackovima i nametljivim mislima kojim se često ne možemo oduprijeti.

Osim toga, važno je napomenuti da dugotrajna izloženost stresu i traumi može imati značajan utjecaj na različite aspekte tjelesnog zdravlja. Imunološki sistem tijela i upalni odgovori mogu biti zahvaćeni, što može doprinijeti raznim zdravstvenim problemima. Na primjer, hronični stres i traumatska iskustva povezani su s povećanim rizikom od razvoja stanja kao što su kardiovaskularne bolesti, autoimuni poremećaji te gastrointestinalni problemi. Također, poremećaji endokrinog sistema, koji je odgovoran za kontrolu hormona, mogu utjecati na naše emocionalno stanje i obrasce spavanja, što može rezultirati problemima kao što su promjene raspoloženja, anksioznost, depresija i poremećaji sna.

Trauma mijenja tijelo putem kompleksnih neurobioloških, hormonalnih i fizioloških odgovora koji proizlaze iz nastojanja mozga da se prilagodi traumatskim iskustvima. Ove promjene mogu imati dugotrajne posljedice na naše fizičko i mentalno zdravlje, što naglašava važnost pravilnog tretmana i podrške za promicanje procesa ozdravljenja i oporavka.

References:

1. Van der Kolk, B. A. (2014). The body keeps the score: Brain, mind, and body in the healing of trauma. Penguin Books,
2. Bremner, J. D. (2007). How trauma affects the brain. In J. D. Bremner & C. R. Marmar (Eds.), Trauma, memory, and dissociation (pp. 1-13). American Psychiatric Publishing,
3. R. Lanius, E. Vermetten, & C. Pain (Eds.), The impact of early life trauma on health and disease: The hidden epidemic (pp. 77-87). Cambridge University Press.